Bizaran lik
Danas smo se vozili do moje mame, sin i ja. Isli smo posuditi njenu sjekiru da rascjepimo neke deblje bukove cjepanice koje ne stanu u peć, a usput i da joj vratimo poklopac lonca u kojem nam je poslala božićnu sarmu,po bratu, jer bolovala sam. nešto. tada.. Kako mi je prethodnog dana u telefonskom razgovoru nahvalila sjekiru koju joj je naoštrio sin, moj brat, morala sam je isprobati... Lonac sam joj već prije bila vratila, jer podjećala me učestalo, ali poklopac je ostao. Jednostavno nisam razmišljala o njemu, nemarni smo s tim posućem. Lonce spremam u jedan, poklopce u drugi kuhinjski element. Ili u treći. Ili...tko zna gdje. Ali mama je svjesna da joj nisam vratila komplet. I u svakom telefonskom razgovoru bi ga spomenula, klasično mi nabijajući grižnju savjesti na na račun moje neorganiziranosti, rastrešenosti ili ... nesavršenosti. Ne kaže ona to tako, tako ja to sebi prevedem. Ona jednostavno kaže: Nisi mi vratila lonac. I ja obećam da ću ga vr...