Gripa...
Dva dana predgripoznog stanja sam na poslu jedva odradila, a onda za vikend totalni raspad.
Pluća gore, glava rastura, nos curi kao u prvašića.
A onda zove mama:
-Jesi li postavila laminat?
U sebi mislim: $%@#*! ×*^@^^!, ali odgovaram uljudno, kao svaka obzirna kćer.
-Nisam mama, bolesna sam.
A i sinu je iskrsnuo neki rodendan na koji je odlučio ići pa je soba pala u drugi plan.
Moja mama je kontrol frik. Znam i kako je to postala ali kasno je i nema smisla joj to sada objasnjavati. U slučaju da i pokusam, u njoj se probudi malo dijete koje kroz slusalicu počne vikati i bez problema mi poklopi. I onda se kroz par dana ponasa kao da nista nije bilo. I onda se još čudi što se posvađala sa sinom, najmlađim i što on više ne navraća.
Mislim, meni je to jasno i onda imam strah da ne ponovim isti obrazac sa svojom djecom. Neke stvari su tako zarazne, nasljedive, naučene.
Evo, i ja sam očekivala da će sin ofarbati jedan zid kojo je ostao, ali iskrsnuo je taj rođendan, a i ta vražja gripa.
Utješilo me je to što je na rođendanu bilo lijepo i što su pustili neku muziku i plesali - u parovima.
Mislim, naravno da je soba na čekanju. Ali ajde ti sad sve to objasni staroj majci koja očekuje ho-ruk rješenja. Odmah i sad.
Kao ono: vrati mi sjekiru sad i/li poklapam slušalicu. I gotovo je među nama zauvijek.
...
Jučer sam dobila hrpu slika iz Beograda od dvoje mladih ljudi od kojih je jedno moje, koji su otisli tamo na dvodnevni izlet. Kao, platili su samo put, sve ostalo je nekako pokriveno preko neke crkvene organizacije. I nekakvi Matoševi dani su u pitanju bili.
Gledamo slike i zavidimo i sretni smo zbog nje.
Sin traži da mu proslijedim slike. Ja joj pišem kako je brat jako voli.
...
Mami je trebalo objasniti kako je zidove trebalo ofarbati, kako je neka mjesta trebalo pregletati i kako ja nemam 24 sata na raspolaganju, kako trebam izdvojiti vrijeme za posao, nabavke, kuhanje i jos sto stvari.
...
I kako nitko ne rjesava stvari čarobnim stapićem odmah i sad.
Ili poklapanjem telefonske slušalice.
(Čitate dnevnik zadnjih dana ovdje kod mene, a vidite da i kod mene ima rata...da ne bi bila - sve idila;)
Nije lako ni s roditeljima ni sa djecom, svima nam treba malo više uviđavnosti i strpljenja, a što se tiče gripe, i ja sam bila bolesna nedavno, i odjednom se sve smirilo. Sad sam super i radim u vrtu sve što treba, čak sam i preštihala zadnje dvije gredice neki dan.
OdgovoriIzbriši:) uspjela sam odležati dan i odmah mi je bolje. Čak sam se ofarbala i izmasirala lice :). Ti si ko moja mama... mislam da je i ona dva put sve preštihala i već imala dvije berbe povrća i spremila zimnicu za 2027 godinu :)).
IzbrišiBaš ti to ne treba : treba ti vruća pileća juha i toplina u domu . Prizdravljuj polako...
OdgovoriIzbrišiMoji su umrli kada sam još bio u dvadesetima, pa je njihov odnos prema meni kao prema nezrelom djetetu razumljiviji. Često se pitam, bi li se tako odnosili i danas - i nemam točnog odgovora.
OdgovoriIzbrišiDobro si napisala, to može biti važna opomena da mi ne budemo takvi
Želim ti brz oporavak.
Da... rano si ostao bez roditelja. To je ipak posve druga priča.
IzbrišiVeć sam puno bolje, hvala.
Oduvijek sam voljela čitati ovako dnevničke zapise, no meni to nekako ne ide, uvijek mislim da bi bilo dosadno drugima da čitaju :) a zapravo je crtica naše svakodnevnice.
OdgovoriIzbrišiTeško se otrgnuti od roditeljke kontrole bez obzira na godine..