Prisutna

Ovaj post pišem sjedeći, za desktopom, pa ne znam kako će izgledati. Navikla sam pisati s mobitela, iako je nepregledno, navikla sam pisati kao da pišem nekom bliskom, i držati misli u okviru ideje onoga što želim da bude izgovoreno. Na kompjuteru je uvijek lakše editirati, korigirati napisano i izaći iz teme, skrenuti s puta. sjedeći, kao da izvlačim riječi iz dupeta, ležeći - pišem nutrinu. Pišem opuštenije i lakše.  Daklem, što sam htjela ovdje reći: nije ovaj post o Uskrsu, ni prošli nije bio. Uskrs i Isus su (svjetlosne) godine daleko od nas Zemljana, i mi promašujemo stvari kada farbamo jaja, pečemo janje ili odojka. Ili što nam je već Duh Sveti prišapnuo da trebamo raditi ovijeh dana. Mislim da je Duh Sveti bio najkorektniji kada je prišapnuo Mariji da začne dijete s njim, kada joj je zaručnik već bio neplodan, ali eto... dijete začeto u istočnom grijehu nevjere i nije moglo doživjeti neku bolju sudbinu od nosanja križa tamo- vamo, mučenja i razapinjanja pred sitnim  lj...

  Trebalo joj je duže da doputuje iz Zagreba jer su autoceste od Sv. Roka prema jugu neupotrebljive kod malo jačih bura, a isla sam pred nju na kolodvor  da ne čeka još jedan bus. Popravio joj se ten otkako je gore, dakle, popustio je stres koji nas je pratio minimalno dvije godine, a pomogla je i neka kupka za lice iz dm-a, koju sam joj kupila za Božić. Prije nego će doći, mlađa sestra je očistila kupatilo, sredila zajedničku sobu a njih dvoje mlađih su čak zajedno spremali sarme od početka do kraja uz moje upute.  I provocirali mene da sam lijenčina. Ja sam ih snimala i slala sestri, objašnjavajući joj kako su doma velike pripreme za njezin Dolazak. ;) Sin me je u jednom trenutku pitao gdje je četvrta stolica, a makla sam je od stola jer mi je trebala za neko pentranje kod čišćenja. Mislim, Uskrs, nas četvero na okupu i sreća zbog njenog dolaska.  Dok smo se vozile od kolodvora do doma na radiju je krenula Oliverova Cesarica i otpjevale smo je od početka di kraja. ...