Overwhelming

 

Trebalo joj je duže da doputuje iz Zagreba jer su autoceste od Sv. Roka prema jugu neupotrebljive kod malo jačih bura, a isla sam pred nju na kolodvor  da ne čeka još jedan bus.

Popravio joj se ten otkako je gore, dakle, popustio je stres koji nas je pratio minimalno dvije godine, a pomogla je i neka kupka za lice iz dm-a, koju sam joj kupila za Božić.

Prije nego će doći, mlađa sestra je očistila kupatilo, sredila zajedničku sobu a njih dvoje mlađih su čak zajedno spremali sarme od početka do kraja uz moje upute.  I provocirali mene da sam lijenčina.

Ja sam ih snimala i slala sestri, objašnjavajući joj kako su doma velike pripreme za njezin Dolazak. ;)

Sin me je u jednom trenutku pitao gdje je četvrta stolica, a makla sam je od stola jer mi je trebala za neko pentranje kod čišćenja.

Mislim, Uskrs, nas četvero na okupu i sreća zbog njenog dolaska. 

Dok smo se vozile od kolodvora do doma na radiju je krenula Oliverova Cesarica i otpjevale smo je od početka di kraja. Nemam ja neki glas ali ima stvari koje baš volim zapjevati. Ona je rekla da je to možda i najbolja dalmatinska "stvar".

Nemam neki glas - znam, ali je nježan, i ja sam navodno nježna i uvijek brinem za druge. To mi je sin jučer rekao. Doduše, nekako sam to i izvukla iz njega... i bilo je - preplavljujuće, kao završetak tog filma o kojem su maloprije pričali za stolom, a ja ga jedina nisam gledala. Pa se mislim danas - ne brinem se ja za druge nego za prve, i ... nekako... odavno sam se nasitila filmova, ja trebam samo životno preplavljujuće, kao ovih dana, kao danas za mir i tihu sreću.

Bura je utihnula. 

Čuju se zvona.