Prisutna

 Nekidan sam naletjela na Nulu, Mersudinovog pijatelja. Umalo smo se sudarili na ulazu u trgovinu. To je onaj koji mi je u samim počecima naše veze rekao da se trebam srediti malo, i našminkati zbog našeg pijatelja, nakon sto nam se prikrpao za stol. Onaj koji nikada nije viđen s djevojkom, ženom. Do dana danasnjega. Mene je pecnulo, a nije trebalo, pecnulo me još i više kada mu Mersudin na to ništa nije odgovorio. Tada je trebalo ustati i otići. I ne okrenuti se više nikada. Mislim, nije Nula  pijatelju rekao da bi trebao skinut koju kilu zbog mene ili prestati piti, ni slučajno. Vjerojatno je dečko tada imao osjećaj da mu kradem pijatelja, pa me morao malo pecnuti. Bila sam im uljez. Ko Yoko Ono Beatlesima.  Rekla mi je to V. dosta kasnije, kad sam već bila u poodmakloj trudnoći. Rekla mi je da Mersudin zbog mene manje pije. Nisam tada ni znala da Mersudin toliko pije, i bio mi je šok,  kao i sva ta izgubljena ekipa Desperadosa. I njen D. Je pio, ali ona je na vrij...

  Tako se zvao mačak kojeg sam pripitomljavala dok sam bila trudna sa svojim prvim djetetom. Dolazio nam je u dvorište, docekivao bi me pred vratima i mijaukao bi glasno i drsko, tražeći hranu. Nisam ga htjela hraniti ukoliko nećemo imati životinjsku interakciju (i ljudi su samo životinje, iako si vole umišljati da su iznad život(inj)a. Ja bi mu pružila prst, on bi me munjevito opalio šapom nekoliko puta po njemu i povukao se. Iskušavao me je. Kad je donekle stekao povjerenje u mene, kad mi je dopustio da ga pomazim po glavi, dobio je zdjelicu s hranom, a onda sam mu dopustila i da mi legne uz noge, na kauču. Pustila sam ga u kuću. Da zajedno čuvamo trudnoću. On ga je istjerao, jer mama je rekla. Tyson, tako me je nazivao jedan ... lik ... jer se nisam htjela spuštati na njegovu razinu komunikacije. Očekivala sam više, Vjerovala sam  da može više. Nadala se. Ne znam sto sam zapravo tražila od čovjeka koji mi  je, da bi ispao romantičan, napisao da je "zalijao mamino cvije...

 "Djeda je trebalo uškopiti!", izustio bi to Mersudin kada bi se to uopće usudio promisliti, i da strah koji im  je taj starac usadio u genom nije eksponencijalno narastao u baš u Mersudinovoj duši. Prvo, trebalo ga je uškopiti onoga dana kada je djed odlučio ispoštovati odluku vlastite majke, stare bogate Domine,  da ode u sjemenište i da postane pop. Jer, taman kada su se u djeda-djeteta počeli buditi spolni hormoni, majka mu, prabaka Mersudinova, odlučila je da će mu  celibat koristiti, ako nilako drugačije, onda barem financijski. Međutim, u Mersudinova djeda međunožju probudio se, baš tamo u sjemeništu, vražićak koji ga je tjerao da milo gleda na djevojčice, da ih počne gledati sa većim zanimanjem nego latinski i svetu božju riječ.  "Baka ga je trebala zatuć batom za meso", pomislio bi Mersudin da je smio tako  misliti; ako ne prije, a onda onoga dana kada je svojoj najstarijoj kćeri opalio šamar jer se za praznike sa studija vratila ošišana, ofarbana ...

Tica seračica (štovani eventualnj štitelj će oprostiti autorici grezi dalmatinski izričaj, jer - dalmatinski je) Auto parkiram ispod stabla koje neuka familija zove mirta, ali nije mirta, mislim da je pitosporum, no nebitno sad. Zimzeleno je i lijepo miriše kad procvijeta, slatkasto, opojno, kao... kao lipa. Posadila ga je prabaka moje djece, ona sutljiva i tiha servirka koja po priči i predaji nije uopće govorila, i smatrali su je dobrom. Jer, valjda, ispunjavala je sutke sve svoje zemaljske zadaće i strpljivo trpjela sve, pa i pradjeda. Njega najvise. Iz nekog razloga svi su je smatrali gospođom. Jer zavrsila je tada neku domaćinsku školu u Zagrebu, i dobro se pripremila tako za zahtjeve bračnog života. Ja je nisam imala sreće upoznati ali mislim da je bila tužna, jako tužna. Otac joj je nestao u drugom svjetskom ratu, navodno su ga ubili Čerkezi ili Rusi negdje u Vojvodini, a majka joj se propila, jer ostala je sama sa dvije kćeri. Kasnije je postala i dementna, sto zbog tuge, sto z...

Bila sam ovaj post počela nekim vicem, koji sam kopipejstala ovdje u skice, međutim uvodni dio vica je nestao i vic je prestao biti (be)smislen, odnosno apsurdan, odnosno smiješan.  Često stvarnost, odnosno život, odnosno onaj dio koji percipiramo ili registriramo, ili proglašavamo bitnim, važnim, pretvaramo u vic, anegdotu, smijeh, da bi se s odmakom nasmijali samima sebi, proživljenim danima koji s nekim odmakom prestaju biti strašni, neprobavljivi, pa ih začinimo s malo humota koji nam služi kao odmak od umora svakodnevicom... Nije ovo uvod za neku strasnu stvar koju ću napisati ali - ne pišem - ne jer dišem, nego ne pišem jer hvatam dah. Na mahove. Mislim, zdravlje je ok, ali pritisak postupka rastave od čovjeka s kojim sam dijelila sve/pa i sne je recept za... mučninu. Zečja rupa, stan u Sadovoj ulici, prostori košmara, mraka, nevjerice i šokova. Kaže jedna... dakle, lakše se rastaviti i od kurvara nego od alkoholičara... Recimo da se donekle putim u matematiku, logiku, riječi...