Peta dimenzija

Bila sam ovaj post počela nekim vicem, koji sam kopipejstala ovdje u skice, međutim uvodni dio vica je nestao i vic je prestao biti (be)smislen, odnosno apsurdan, odnosno smiješan. 

Često stvarnost, odnosno život, odnosno onaj dio koji percipiramo ili registriramo, ili proglašavamo bitnim, važnim, pretvaramo u vic, anegdotu, smijeh, da bi se s odmakom nasmijali samima sebi, proživljenim danima koji s nekim odmakom prestaju biti strašni, neprobavljivi, pa ih začinimo s malo humota koji nam služi kao odmak od umora svakodnevicom...

Nije ovo uvod za neku strasnu stvar koju ću napisati ali - ne pišem - ne jer dišem, nego ne pišem jer hvatam dah. Na mahove. Mislim, zdravlje je ok, ali pritisak postupka rastave od čovjeka s kojim sam dijelila sve/pa i sne je recept za... mučninu.

Zečja rupa, stan u Sadovoj ulici, prostori košmara, mraka, nevjerice i šokova.

Kaže jedna... dakle, lakše se rastaviti i od kurvara nego od alkoholičara...

Recimo da se donekle putim u matematiku, logiku, riječi, recimo da se smatram razumnom osobom, nilada nisam mislila da ću upasti u ovakve razmjere apsurda i suludosti, principa, inata i bolesne izvitoperene i sumanute tvrdoglavosti.

Da mi se najesti ludih gljiva i popiti benzina na slamku, možda bih svatila.

....

Mačak, 

nije ni Češirski, a nije ni Behemot..mije ni Nero(N), nego Neronov štićenik, Bianco, dane provodi na naslonu kauča i glavna je zvijezfa naših fam(ilijarnih) videa. Njegov život je spavanje i hranjenje - san snova - za čovjeka/ženu koji upadne u košmar nečije malignosti podržavane maliganima.

On je izgoretina. On je spaljen. On je bolestan. Kažu.

Međutim, to ništa ne mijenja našu stvarnost.

...

On je bolesno, neodgovorno bešćutan. 

...

Kako se izlazi iz Zečje rupe, kako se izlazi iz stana u Sadovoj ulici, 302-bis, br 50?

Kad će netko napisati KRAJ?

...

Da dodemo do zraka.

...