Crtice (2)

Tica seračica

(štovani eventualnj štitelj će oprostiti autorici grezi dalmatinski izričaj, jer - dalmatinski je)

Auto parkiram ispod stabla koje neuka familija zove mirta, ali nije mirta, mislim da je pitosporum, no nebitno sad. Zimzeleno je i lijepo miriše kad procvijeta, slatkasto, opojno, kao... kao lipa. Posadila ga je prabaka moje djece, ona sutljiva i tiha servirka koja po priči i predaji nije uopće govorila, i smatrali su je dobrom. Jer, valjda, ispunjavala je sutke sve svoje zemaljske zadaće i strpljivo trpjela sve, pa i pradjeda. Njega najvise. Iz nekog razloga svi su je smatrali gospođom. Jer zavrsila je tada neku domaćinsku školu u Zagrebu, i dobro se pripremila tako za zahtjeve bračnog života. Ja je nisam imala sreće upoznati ali mislim da je bila tužna, jako tužna. Otac joj je nestao u drugom svjetskom ratu, navodno su ga ubili Čerkezi ili Rusi negdje u Vojvodini, a majka joj se propila, jer ostala je sama sa dvije kćeri. Kasnije je postala i dementna, sto zbog tuge, sto zbog pića, sto zbog sela koje se na takve okomi... Ova tiha žena, a bila je lijepa, i plemenita, kažu... udala se za pradjeda moje djece, i njega sam upoznala kad je već bio star i nemoćan, i... ne znam... Mislim da je zbog njega prabaka definitivno i ušutjela. Jer... bio je, kažu, grlat, autoritativan i bojali su ga se svi. I bio je alkoholičar koji se s četrdesetak umirovio. Direktor namjesten od brata partizana, alkoholičar zbog...pitaj boga koga/čega, ali najvjerojatnije - dominantne majke.  Bila je neka prića o njegovim obrvama, koje bi se nakostriješile kad bi bio ljut. Mislim da sam krenula s pričom ukrivo, ali neću se sad vaditi, tiha voda uopće klade ne valja, odnosno - snaga ne dere brege i tu mislim na prabaku, nego strah koje nasilnici utjeraju u kosti djeci rezultirali su - traželjem spasa u bijegu od realnosti. Od troje djece dobili su dvoje alkoholičara i jednu tabletomanku. I nekoliko unučadi ovisnika... ne samo o alkoholu nego o svim vrstama narkotika. Dinamika odnosa snaga i moći u takvim obiteljima je užasna, nedostatak ljubavi i sigurnosti je strahotičan i zato....

Kad mi se ptica s te mirte posrala po autu (iksjuz maj frenč), nisam to shvatila kao znak sreće nego sam otišla u praonicu i oprala auto pod visokim pritiskom i temperaturom... jebeš takvu sreću.

...

Mladić

Kolega s posla, mladi, sutra mi daruje svoj stari mobitel.. On je dečko, mladić, posebniji od drugih. I ja sam valjda posebna pa smo kliknuli od prvog dana. On mene zove Starija Osoba, a ja njega Mladić. Danas mu je bio rođendan i iz čista mira mi je obećao taj svoj mobitel, jer kupuje sebi novi. Inače ne želi posuditi ni deset centi za kafe-aparat. Nije mi jasna ta njegova gesta i umalo sam ga odbila, ali...rođendan mu je, i nije u redu da odbijem poklon od njega. Visio je moj raspuknuti ekran, ili mi se zahvaljuje za ono sto sam mu pokazala na kompjuteru u vezi posla, ili mu je jednostavno neugodno zbog toga sto me nespretno nazvao starijom osobom. Ili zbog toga sto sam ga ukorila sto je na posao dosao u prljavim hlačama. Od tada ne da dolazi čist nego i opeglan.

Mislim, ne znam sto da mislim.

Život je uvrnut i zavrnut.

Ko svemir.