Čeoni režanj (luka)

Gledam ga kako mršti obrve rješavajući funkcije. Linearne. Rekla bi moja pokojna ekscentrična  profka: to su trivije.

Ok... objasnila sam... x, f(x), točke u koordinatnom sustavu, međuovisnost varijabli, grafički prikaz u koordonatnom sustavu. O Descartesu,  da mu pričam i o teoriji spoznaje, i o profesoru doktoru koji je naočale za vid popravio crvenom izoliranom žicom, i koji me je podsjećao na Raskoljnjikova - to bi bilo previše. Ili o točki, mjestu bez dimenzija, kroz koje prolazi pravac, koji je sačinjen od niza, beskonačnog niza takvih točaka, tog nistavila zaptavo, koji se hipotetski proteže u beskonačnost u dva smjera... Ne. Rekao bi mi sin da sam... krindž. I uzeo mobitel da se smiri, opusti. Smiri doživljaj i budi realna. To je samo jedna utakmica. Ona za prolaz.

Dok on se mršti i muči, ja prebirem po glavi razgovor od prije dvije ili tri godine, s gospodinom XY, koji je imao funkciju...titulu?...oca.

Brinulo ga je moje mrštenje dok sam čitala nešto. Obično se, čitajući, mrštim. Recimo da biram čitati tekstove koji su izazovniji, koji napinju sve te nekakve režnjeve i sfere mozga za koje su neki mozgovi ustvrdili da imamo.  Pa sam tada  gospodinu XYZ-u djelovala ljutito. A nisam mu mogla ni objasniti da me brine što ga brine moja eventualna ljutnja, jer ljuta nisam bila. Osjetila sam njegovu zabrinutost, zapravo strah. Brinuo je da znam ono što ne bih trebala znati. Pa sam uljučila čula, ona koja ljudi isključe dok se bave apsttakcijama. Čitanjem zahtijevnih tekstova, recimo... recimo. A nisam trebala. Možda nisam trebala. Jer odmrsilo se i odmotalo štošta. Sve ono što  prolazilo je ispod radara, skriveno. Mrak. No, što je - tu je.  Što nije - bez toga se mora moći.

Evo i sada, dok maleni lomi glavu funkcijama, ja lomim glavu s time koji se sve režnjevi mozga, koje sfere i hemisfere pokreću dok dijete/čovjek/osoba/životinja uči nešto novo, sto nije tek-tak, tik-tok servirano, poput večere o tuđem trudu i trošku. Pitam AI i Ona, Njeno Visočanstvo, mi sevira sve pred oči, da čitam. Ne vidim se, ali vjerojatno se i ja mrštim, jer nisam znala da se toliko "stvari" pokrene u toj našoj lubanji prilikom učenja nečeg novog, iskricu zahtijevnijeg.

LIjepo bi bilo na trenutak biti netko drugi, da se odmorim. Upaliti tv, otvoriti 6 pack i blejati u dečke na mundijalu, veseliti se trčanju za loptom, kockicama, odnosno - kvadratićima.. Ne mogu  ja to. Vjerojatno bih, kad bi to i morala gledati po nekom  zadatku,  procijenjivala bi polumjer lopte i odokativno računala zapremninimu zraka kojo je zarobljen u njoj. Ili bi, vjerojatnije, sve to proglasila debilnim, i fokusitala se na publiku koja euforično navija za svoj tim. Kao da o toj utakmici ovisi nečiji život. Život nekog, recimo baš mog djeteta.

Vedranu Rudan su spasili riječki doktori tako što su joj otklonili posljedice liječenja raka (ako sam pažljivo pročitala članak) tretmanima u barokomori. U barokomori! Donedavno sam mislila da ona služi samo za dekompreaiju tlaka kod ronioca i  da je to to. 

Znam da je jedam mještanin išao nakon prometne nesreće na isti tretman. Kod istih doktora. I mislim da su mu spasili nogu koja je umalo bila otpisana. Nogu kojom ne igta nogomet nego mu treba za posao koji obavlja stojeći, trčeći između stolova da napije žedne... navijače, da prehrani sebe, djecu.

I on pije, malo više, zato je i imao prometnu. Je li ga trebalo spašavati? Pitaj Boga Uboga, ali nekome je vjerojatno stalo jako do njega kada je forsirano to liječenje u ovoj državi, ubovom svijetu u kojemu nikoga ne boli đžen za nikoga. Osim ukoliko je džon - džen od kopačke.

Kao što je nekome stalo i do Vedrane? Ili je znanost toliko znatiželjna pa upreže sve te puste režnjeve za zabavu, za moždanu evolucijz.

Maljčik je pobjegao na kupanje.

Funkcije (mozga) ćemo vježbati poslije.

Jer igraju se produžetci Produžna. Popravni, kako li se to već zove?  Ili da ga jednostavno pošaljem u birtiju da s dečkima vježba navijačku euforiju, i da se sutra iščuđava ljudima koji se mršte kada  čitaju, razmišljaju?

Ili naći balans?

Red učenja, red zabave, fak ju - što si sjedio na ušima, sa slušalicama u njima, dok si blejao u petice - njene?

Koliko naplatiti sat instrukcija vlastitom djetetu?

Ili da ispostavim ŕačun Ocu, Bogu Nemogućemu?

Kome reći, kome nacrtati ... funkciju - roditelj?