Have you ever seen the rain
Kiši. Volim kad kiši i kada dugo čekana kiša hladi zemlju zrak. Nisam tako htjela napisati, ali neka stoji. Htjela sam napisati da sam ja iz roda ratara i da kisa umiruje moj podsvjesni strah od gladi. Umiruje, grli, tješi. Kao sto mačori tjese kćeri. Jedan je u sobi kod jedne, drugi je kod druge. Sin je očito na mene, kada ga nisu izabrali, samodostatan i u miru. Danas sam ranije doma, drugi posao se polako bliži kraju, faza umora je davno prevaziđena, ne osjećam ga uopće. Sli pazim da odmorim, odspavam u međuvremenu. Kućanske obaveze su na minimumu, na mirivanju ili preraspodijeljene na potomstvo Jučerašnja poruka u whatsappu ("mama, ja mogu skuhati ručak, ti samo donesi njoke") mi je najljubavnija gesta u zadnje vrijeme. . I tako... Bila sam neodlučna oko toga drugoga posla i lagano sam se dvoumila bi li ga uopće prihvatila (sila boga ne moli) i to najvise zbog toga sto mi je u tom tuđem obiteljskom biznisu baš svatko šef, čak i šefovo i šefičino malolje...