Rešta luka

 

Nismo se čule nekih mjesec dana, a onda je nazvala da je nasla prijevoz za komodu koja ide u sinovu sobu. Dovezla se sa starijim smušenim šoferom, platila mu dostavu, sjele smo i popričale. Malo, kratko, plitko. Jer nema se kapaciteta, nema se volje čuti drugoga. Svoga. Mene. Kaže, ako dodirnem bolnu temu: "ti uvijek po istom". Ja se u sebi potiho naljutim, na van se sjetno nasmijem i kažem: "Ne znam tko je u svakom našem razgovoru spomenuo tu jednu, uvijek istu frazu", frazu kojom bi htjeela okončati razgovor, zapravo priču koja boli puno ljudi, koju zapravo više nitko ne želi čuti. Priču? Ne priču, zapravo, već životni splet okolnosti. Koji nikako da se završi jer... to je u neku ruku i nemoguće. Duhovno. Jer, materijalno, na papiru se uvijek može staviti točka. Okrenuti list.

Puke fraze... za puk.

Odvezla sam je kući, vratila se spremati večeru, kad - zove opet. Zaboravila je torbu s novčanikom i ključem, sreća da nije zaboravila mobitel kod mene, pa me je mogla nazvati. Opet se nasmijem u sebi: nitko se više ne odvaja od tih stvarčica koje život znače - mobitela naših svagdašnjih.

Odvezla sam joj ključ i poklonila mi je reštu luka, svog, domaćeg. Opet sam se potiho nasmijala. Mersudin ga je volio žvakati. Valjda je tako ubijao one demone u sebi o kojima mi je ponekad natucao tajnovito. Izokola. A zapravo  je od mene maskirao miris alkohola, zapravo bi začinio dah da se držim podalje od ... usana.

Vidjela sam mu nedavno fotografiju, udvostručio se. I brine me i nasmijava njegova pojava. Kao tijesto kad prijeđe rubove najveće posude u kojoj sam nam  mijesila obiteljski kruh, tako mu izgleda trbuh, prsa, lice. Ima tik tok preko kojeg puno objavljuje o narcisima. Narcisa sam vjerojatno - ja. Upao je u algoritam, redefinirana sam i odluka mu je ispravna: potvrdili tik-tokeri. Napredovala sam: prije dvije-tri godine sam bila demon. Jer sam inzistirala na liječenju. Na dan Srca Isusovog objavio je post nekog Spliće s putovanja u Santiago de Compostelu, Camino, tako li se zove? Pogledam video, dva... lik je pederkasti, izgoreni skorojević. Turist. Pomodar. Nikakve duhovne priče, nikakve dubine, nikakve istinske priče, smisla. Slikaje crkve, zalaske sunca i priča o dilerima u centru Lisabona. Kao da radi tik-tok priručnik za narkomane i alkose koji, ako krenu na to maratonsko hodočašće, da se znaju snaći. U kriznim situacijama dođeš u centar Lisabona i dileri ti sami prilaze. Mislim. Dojmovi sa tobože religioznog hodočašća.

Mersudinova majka pak ima fejsbuk i instagram. Na instagramu objavljuje sliku isusa sa srcem na dlanu i neku molitvu za obitelj i zajedništvo. Katekizam za prvi razred pučke škole, prije 100 godina, za nepismene, neuke... Molitva za modernu obitelj rastavljenu na proste faktore. Poludementna, na Xanaxima jednako dugo koliko i sin jedinorođeni na alkoholu.

Reštu luka sam objesila u kuhinju. Pošto nema nikoga da tjera demone žvačući ga, ovo ljeto ću ga potrošiti dinstanog na naglo s paprikom, pa za tršçanski, pa za ...

Bem ti život.

I špiritus sanctus diabolicus.