S djetetom o djeci

 Danas, čekam u redu u trgovini i ispred mene prekrasna trogodišnja djevojćica koja pod pazuhom drži lutku, drugom rukom gura dječja kolica igračku i nježno pogledava prema toj svojoj bebici. 

U meni u milisekundi nekoliko uzastopnih reakcija: koja divnoća, koji prizor, koja... i onda, ono buntovno, tinejđžersko: CRINGE. Trenutak spoznaje. Prosvijetljenja.

Kćeri uopće nisam puno objašnjavala tu svoju jezu, odmah smo se razumjele. Kažem ja: ne sjećam se da je itko dječake na taj manipulativan način odmalena pripremao za ulogu oca. Smije se. Kaže mi da je pročitala negdje da muškarci uglavnom na ideju o vlastitom djetetu reagiraju kao da će nabaviti psa. Dijete? o super! Pas, da - da, super! Mislim... ne znam, ali poučena obiteljskim iskustvom, kao i ona, a gledano više generacija, nisam daleko od te iste... generalizacije?. Iskustvo te formira, ponekad nauči da neke odluke naučiš svjesno donositi, uprkos biologiji, uprkos...drugima... i njihovim očekivanjima, suptilnim pritiscima okoline. A neke druge ljude te stvari valjda do te mjere traumatiziraju da nesvjesno, šablonski ponove životni obrazac svojih roditelja, djedova, baka, prapraprapra... fijuuuuu... praljudi. :)


Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Prisutna

  Novo mjesto.  Nova prilika. Stara ja. .. ... Osjećaj je kao da krećem iznova u školu, samo bez ikakvih očekivanja i bez nekog prevelikog entuzijazma. Što se novoga da naučiti a da već ne znamo?  .. ... Za početak je dovoljno i to.  Samo biti.
Pročitajte više

Neobičan dan

Htjela sam se danas počastiti sunčevim zrakama i buketom pravih, zdravih proljetnica, šparoga - i jesam. Vas sam htjela počastitti videom tog jestivog buketića i okolnog krša i makije, s otoka koji je jednom i ne tako  davno živio od ovčarstva, ali ne mogu ovdje direktno uploadati no video ni dotografije pa ništa od toga. Uglavnom, zamislite jednu visoku i vitku mene ;) s punđom na vrh tjemena kako hodam, saginjem se i berem te izdanke. Prije su to radili pastiri i pastirice, brali su ih dok bi napasali svoja stada i gledali Velebit svakodnevno, u svim vremenskim uvjetima i ... koristili od prirode ono sto već da. Trava je bila rosna i nije mi nimalo smetalo sto su mi patike promoćile, i što sam tako mokrih nogu, samotno bauljala po otoku. Javila sam se jednoj kolegici da popijemo kavu negdje, popile smo je na njenoj terasi u hladu, i tu sam ozebla i jedba čekala doći doma. Napravila sam toplo more ( netko to zove slana kupka) da se ugrijem, a sparoge i jaja sam poslije s posebnim ...
Pročitajte više

jaje, jaje ija je

Ovaj post pišem sjedeći, za desktopom, pa ne znam kako će izgledati. Navikla sam pisati s mobitela, iako je nepregledno, navikla sam pisati kao da pišem nekom bliskom, i držati misli u okviru ideje onoga što želim da bude izgovoreno. Na kompjuteru je uvijek lakše editirati, korigirati napisano i izaći iz teme, skrenuti s puta. sjedeći, kao da izvlačim riječi iz dupeta, ležeći - pišem nutrinu. Pišem opuštenije i lakše.  Daklem, što sam htjela ovdje reći: nije ovaj post o Uskrsu, ni prošli nije bio. Uskrs i Isus su (svjetlosne) godine daleko od nas Zemljana, i mi promašujemo stvari kada farbamo jaja, pečemo janje ili odojka. Ili što nam je već Duh Sveti prišapnuo da trebamo raditi ovijeh dana. Mislim da je Duh Sveti bio najkorektniji kada je prišapnuo Mariji da začne dijete s njim, kada joj je zaručnik već bio neplodan, ali eto... dijete začeto u istočnom grijehu nevjere i nije moglo doživjeti neku bolju sudbinu od nosanja križa tamo- vamo, mučenja i razapinjanja pred sitnim  lj...
Pročitajte više