JUŽINA
na starom blogu ljudi su povremeno objasnjavaki zasti pišu... ja to nikada prije nisam znala, mislila sam da pišem iz zabave, odnosno da zabavim sama sebe, a možda i poneku dušu usput. sada znam zapravo da sam pisala iz potrebe. ne znam kako vi, ali ja uvijek mislim. nisu to uvijek ni sive ni oblačne misli, mislim da najčešće u mislima obrađujem sve ono sto u danu registriram, a ne stignem obraditi, pa onda me sve to sustigne kad sjednem. kad ostanem sama sa sobom. mislim i dok radim one najpotrebnije ali najdosadnije kućanske poslove koje su nas učile obavljati majke uklesavajući u našu podsvijest kao u tvrdu stijenu našu ulogu radilica. evo, jedan kolega kaže: južina, nemam pojma sto cemo doma raditi - poludi'ću. Kažem, zaposli djecu da preslaguju ormare, urede sobe. on me pogleda kao da sam, ne daj bože, izmislila božju česticu. znam ja što on misli, pa to žena radi, preslaguje te ormare, i misli o. ormarima i misli čak i o tome kome će delegirati taj posao ukoliko sama ne stig...