Postovi

Prikazuju se postovi od studeni, 2026

JUŽINA

na starom blogu ljudi su povremeno objasnjavaki zasti pišu... ja to nikada prije nisam znala, mislila sam da pišem iz zabave, odnosno da zabavim sama sebe, a možda i poneku dušu usput. sada znam zapravo da sam pisala iz potrebe.  ne znam kako vi, ali ja uvijek mislim. nisu to uvijek ni sive ni oblačne misli, mislim da najčešće u mislima obrađujem sve ono sto u danu registriram, a ne stignem obraditi, pa onda me sve to sustigne kad sjednem. kad ostanem sama sa sobom. mislim i dok radim one najpotrebnije ali najdosadnije kućanske poslove koje su nas učile obavljati majke uklesavajući u našu podsvijest kao u tvrdu stijenu našu ulogu radilica. evo, jedan kolega kaže: južina, nemam pojma sto cemo doma raditi - poludi'ću. Kažem, zaposli djecu da preslaguju ormare, urede sobe. on me pogleda kao da sam, ne daj bože, izmislila božju česticu. znam ja što on misli, pa to žena radi, preslaguje te ormare, i misli o. ormarima i misli čak i o tome kome će delegirati taj posao ukoliko sama ne stig...

LIKUŠA

jer On često koristi riječ likuša a profka je rekla da joj je to zanimljiva riječ kao uostalom i sve koje završavaju sufiksom - uša a odnose se naravno na nekakvu ženu, naravno, i uglavnom su pejorativnog značenja potrudili smo se doma da nabrojimo neke od njih tek tako kroz igru recimo pa sam se sjetila riječi sponzoruša divljakuša - tako sam krstila Nju a Ona je dodala i smoruša, pecnuvši tako zbog nečeg mene. Njemu, jer je jedino muško u kući, a i potpuno je, za sada, fin, mladi gospodin, dali smo nadimak Duša, koja je zapravo uljez u nizu i tražimo još jednu za Nju - mlađu, ona bi definitivno mogla biti - posvuduša. najgore sam prošla ipak  ja - smoruša u toj sufiksalnoj pre/tvorbi identiteta to baš nekako udara na ego, nego... ...šteta jer mogla sam biti i  peškaruša što je još i gore prostakuša ili, nedajbože, namiguša što, nažalost čak, nisam ili tek neka tamo bezvezna šuša. .................... na poslu se najbolje slažem s dečkima; svi odreda su mlađi od mene, jednog ...

Naopaka vatra

Slika
neke stvari smo zaista krivo radili cijelo vrijeme tako su nas naučili kasnije nismo razmišljali propitivali nismo koristili mozdane vijuge da kontroliramo vatru da nam dobro služi da nas dugo grije i da smanjimo vlastitu potrosnju energije koju smo trosili na to da posiječemo šumu nacijepamo drva složimo ih osušimo dovoljno i iskoristimo na  najbolji mogući način ... od djetinjstva palim vatru tako da stavim papir, grancice i sitno nacijepano drvo i startam vatru odispod te gorive gomilice. i nekad ide, najčešće se izgubi puno vremena i živaca. na to onda idu malo krupnije cjepanice dok se vatra ne rasplamsa pa onda  tek kad se napravi dovoljno žara idu najkrupniji komadi drva potrosi se tu vremena puno se otvaraju vratasca peći jebe bogu mater a o dimu koji se često vraca u prostoriju jer mu se ne izlazi van da ni ne pišem... termodinamika ionako nije my cup of bluberry tea ... pa sam pitala ai (naš suvremeni  osobni asistent za umalo sve situacije, odnedavno) za najefi...